четвртак, 15. јануар 2015.

Alepo, kastiljanski, marokanski i sapun moje babe...


     Danas sam 'prisustvovala' on line raspravi o uljima koja su idealna za sapun, pa sam dobila inspiraciju da sa vama podelim ono sto ja za sada znam o izradi sapuna od kada postoji...

     Krenula bih od uopste od sapuna, za koji prvi podaci govore da su ih pravili Vavilonci pre vise od 2500 godina pre nove ere i koji su sluzili za ribanje svega, samo ne za pranje ruku, lica, tela. Kasnije se pravio u Italiji, Spaniji, Francuskoj, u Siriji, potom u Engleskoj (gde je pravljen od zivotinjskih masti)...
     Nemam podatak kada smo mi poceli da pravimo sapune, ali znam da od kad znam za sebe, moja baba je imala domaci sapun za ves, koji se obavezno pravio od svinjske masti, naravno, uporedo sa svinjokoljom, tako popularnom kod nas... Inace, taj sapun je koriscen i za pranje koze glave i kose ujedno, posebno koja ima perut. I ja danas pravim taj isti sapun za ves, od malo lepse masti :), ali svrha mi je ista i nista mu nije ravno za fleke!!!

     Aleppo sapun

Pravi se od 8. veka u Alepu u Siriji. Izradjuje se od maslinovog i lovorovog ulja, toplim procesom, tj. kuvanjem. Lovorovo ulje ima prelepu zelenu boju koja se delimicno ne menja u ovom sapunu. Nakon dugog procesa kuvanja, ovaj sapun se razliva po podu koji je oblozen voskom,(neki proizvodjaci su se malo modernizovali, pa se setili da pod obloze najlonom) tako razliven, prelepe zelene boje, ostavlja se da se stegne, potom se sece, stampa i ostavlja da se susi od 6 do 9 meseci! Za to vreme, boja prelazi iz maslinasto zelene u neku krem- braon nijansu, ali ako se ovaj sapun rasece videce se da je unutra prelepo zelen i dalje :) Na ovako divno napisan tekst o pravljenju ovog sapuna, stavila bih i jedan link, kako biste to potpuno doziveli. I samo da napomenem da verujem da se isto pravio i pre 5-10 vekova :

https://www.youtube.com/watch?v=QTADF_FDbkw

I sada vi dajte za ovako higijenski napravljen sapun 10evra? Ja mozda jednom i dam, ali ako uspem da odem u Siriju i sama ga kupim, samo kao suvenir. A koristicu ga, svakako, kada ga sama napravim. I bice ponudjen po istoj ceni uz video u kakvim sam ga uslovima ja napravila, tako da ce ovih 10e doci jos i povoljno :)

     Castile sapun

Poceli su da ga prave prvo u Spaniji, a u nedostatku lovorovog ulja, kastiljanci su 'spali' na maslinovo i pravili i dan danas popularni kastiljanski sapun od 100% maslinovog ulja. Danas ga i ja pravim. Bio je dobar je za suvu, neznu, osetljivu kozu. I danas je tako, ali ima mnogo ljudi kojima ne odgovara. Sreca, ima i drugih ulja osim maslinovog.

Kastiljanski sapun nekad https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgU1NUPixUyOMlAq2NlZjp55iiydywqCc-XWQ22k_evJW4lRlcbr8nhr2QxG1Gh9hTtRGVZvGzUIAibBIG0fBj2-Yayk5QvyR7zTeqIhs7ppdTmlkdkh2BW-IDbAsNFS7DDad23EskkxUs/s1600/OliveOilSoap.jpg

I moj kastiljanski sapundanas

















     Moroccan (marokanski crni) sapun

Ovaj sapun se takodje pravi vekovima unazad u Maroku. Pravi se od maslinovog ulja i drobljene masline natopljene solju i cedji. Neki proizvodjaci ga prave i sa dodatkom arganovog ulja, ali u malom procentu (malo egzoticnost da digne cenu). Moze se reci da je ovo najprirodniji sapun, jer se ne koristi sinteticka soda za dobijanje istog, vec soda nastala od pepela. Ovaj sapun je zbog svog nacina izrade i sastava zelatinaste mase, dakle nije ni cvrst, ni tecan, vise lici na vazelin ili vosak. U Maroku je izuzetno cenjen, a i dalje u svetu, ali nije li svaki nacionalni proizvod nesto posebno? Inace, ovaj sapun je najbolje koristiti u hammamu, tj. turskom kupatilu, a kod nas u SPA centrima imate dostupna parna kupatila, pa ko voli...
Uslovi izrade nisu sjajni, uostalom ko god je imao prilike da poseti Maroko, zna da su uslovi zivota ili ekstremno gori ili ekstremno bolji od nasih, tako da su i uslovi proizvodnje gori nego u Aleppu.

https://www.youtube.com/watch?v=UaGmmM4ppY0

http://www.lipglossiping.com/wp-content/uploads/2011/06/Aroma-Ville-Moroccan-Black-Soap1.jpg

      Sapun moje babe

Tradicionalno pravljen od svinjske masti u vreme svinjokolja. U veliki kazan se ubacivala voda i grumen zive sode, a onda se u njega ubacivalo svasta od svinjskih ostataka, masti, kozice, kosti i ostali 'rezervni delovi'. To je tako stajalo da soda odradi svoje, potom se procedjivalo, mesalo, kuvalo, mesalo, kuvalo dok se ne dobije cvrsta masa pogodna za izlivanje u kalupe. Pravili su kalupe od dasaka, koristili staro posudje, sve cega su se docepali. Ovi sapuni su obicno ostavljani da stoje na tavanima i po godinu dana kako bi se osusili i kako bi mogli da se koriste u domacinstvu za pranje vesa, kao i za pranje kose. Na zalost, nisu imali dobar izracun sastojaka, pa je i proces kuvanja bio dug, ali i odnos sode i vode je bio u visku u odnosu na masti, pa se sapun zato dugo susio i cesto je znao da pecka ruke prilikom popularnog ribanja. Inace, mogao je da se koristi dan posle kuvanja, ali bio je bolji kad odstoji. I dan danas se na nekom tavanu moze naci neki komad ovog sapuna, a isto tako, moze se naci neko ko zna i danas da ga pravi (samo bez svih tih kozica, kostiju i ostalih delova...)

https://manufakturamiletin.files.wordpress.com/2012/04/dsc01309.jpg


Danas se najbolji sapuni za kozu prave od zivotinjskih masti, izuzetno su nezni za kozu, a ujedno je dobro ciste. Ako se u njega ne dodaju mirisi, ni boje, mogu ga koristiti i deca, sta vise najbolje da koriste upravo takav sapun!

I sta se iz ovoga moze zakljuciti? Pa da svako tera vodu na svoju vodenicu! Sirijcima je najbolji njihov lovorov sapun, spancima sapun od maslinovog ulja, nama od masti... Ali ono sto svi imamo je pravo izbora. U moru ponuda danas, zasto ne bi niko probao sapun od maslinovog ulja ili sapun od lovora ili marokanski sapun? Sve je stvar izbora i licne zelje za onim cime cemo prati kozu, pa ako neko zeli neka pravi sapun od arganovog ulja, ali cemu kad ce se svejedno sprati sa koze i od tog ulja ce ostati samo naziv na deklaraciji. Postoje sjajna ulja i buteri i masto koji mnogo bolje uticu na dobra svojstva sapuna, a svi zajedno kostaju manje od 1 litra arganovog ulja...

Do moje sledece inspiracije, voli vas i ljubi vasa Jovana :-*

субота, 10. јануар 2015.

       I evo me opet posle duuuugog odsustva... Nisam bila aktivna na blogu, ali to ne znaci da nisam pravila sapune :)

       U septembru sam prestala da radim, pa sam pala u neku "imam vremena za sve" fazu, a zapravo sam se samo previse opustila i nisam ni shvatila da tek sto sam pocela da se predstavljam, nisam nastavila dalje, pa se nadam da ce mi moji pratioci oprostiti (jos vas nema puno, ali polako).

       Pre svega, zelim da spomenem sapun od cistog maslinovog ulja. Kada sam pocela da se interesujem za ovaj zanat, to je bio najvise pominjan sapun. Izvanredan za jako suvu kozu, jako slabo peni, blago cisti, ali ono sto je osnovno je da ne iritira suvu i osetljivu kozu. Potom su se pojavili razni komentari od strane korisnika da im isusuje kozu. Sada, kada je moj sazreo za koriscenje i kada sam ga napokon probala, moram da kazem da se meni svidja. Koristim ga doduse 2 nedelje, ali moja koza nema nikakve nus pojave. Ono sto ja volim kod sapuna je da lepo peni i da jaaaakoooo mirise, a kako ovaj sapun ne poseduje to svojstvo, morala sam da se posvetim benefitima koje ovaj sapun moze da pruzi.
       Mislim da je odlican za zimu, kao neka vrsta SOS ciscenja nakon hladnog i ostrog vetra i sve prljavstine sa ulice. Upravo to sto slabije cisti od sapuna koji sadrze kokosovo ulje je sjajno za ovaj period, bar sto se mene tice. Koza mi nije zategnuta posle umivanja njime, iako je izlozena ovim vremenskim (ne)prilikama kod nas (kod mene je svaka zima neprilika, volim je na filmu, razglednici, u prici, ali kad dodje jedva cekam da je ispratim, zato mi je i suncan dan zimi neprilika :) ). Zadovoljna sam ovim sapunom i jako mi je zao sto nekima ne odgovara, ali mislim da je ipak sve do nas samih, nikome ne odgovara ista stvar, koliko god zajednickih tacaka da imamo...


       Kada sam pocela da pravim sapune, moj izbor su bile prirodne boje. Zelela sam sto prirodniji proizvod (koliko sapun to moze biti), pa se moj izbor boja sveo na papriku, koprivu, kakao... Mineralni pigmenti nisu dolazili u obzir, sto zbog slabe dostupnosti kod nas, sto zbog moje zelje odrzavanja prirodnog koncepta (mineralni pigmenti su prirodnog porekla, laboratorijski obradjeni da bi mogli da se koriste u kozmeticke ili slikarske svrhe). Tako je bilo dok nisam dobila plavi pigment, ultra marine, na poklon od profesora Zorana Vujcic. Naravno da me je odusevio i to ne samo mene, vec i sve oko mene, toliko da dok sam cekala da slikam ove sapune, ostao mi je samo  jedan. Predivan i osvezavajuc miris citronele se savrseno uklopio u ovo plavetnilo. Od kako je ovaj sapun uradjen, moja zelja je da nadjem sto vise pigmenata i sto vise da eksperimentisem sa bojama, jer je to ono sto nam svima zivot cini lepsim :)

       Ovo je jedini sapun koji mi je preostao koji sam uspela da vam slikam :) Zvezdice idu u sledece umetnicko delo, valjda ga necete dugo cekati :)